Jučer poslijepodne naša reprezentativna ekspedicija sletila je u Malagu odakle su se dalje zaputili na dvosatnu vožnju do Jaen, grada domaćina ovog Eura. Jaen se nalazi na istoku španjolske autonomne zajednice (comunidades autónomas) Andaluzije i sa svojih 118 000 stanovnika ujedno je i administrativno središte istoimene provincije. Za sve ljubitelje futsala Jaen nije nikakva nepoznanica jer tu stoluje Jaén Fútbol Sala, klub koji ulazi u svoju desetu sezonu u nizu kako se natječe u najvišem rangu LNFSa. Njihova dvorana Olivo Arena sa kapacitetom od 6589 gledatelja idućih dana će svjedočiti najboljem futsalu starog kontinenta, kada su u pitanju mladi igrači naravno. Već poznato naši dečki kao aktualni viceprvaci Europe, a mi ćemo se potruditi svakog od njih predstaviti.
#1 Vrdoljak Mate (07.08.2002.) – po svemu do sada prikazanom za očekivati je da će ga izbornik Maretić i na Euru korisitit kao prvi izbor među vratnicama. Vrdoljak je dosada odradio sva reprezentativna okupljanja izuzev Futsal Weeka u Poreču. Reprezentaciji se priključio kao najbolji vratar juniorske završnice igrane u Zagrebu 2021. godine gdje je sa svojim AFC Universitasom zauzeo četvrto mjesto. U onim ključnim susretima kvalifikacija za Euro dobio je puno povjerenje stožere koje je opravdao sa nekoliko odličnih obrana, ali i postignutim jednim zgoditkom. Svoje prve futsal korake Mate je napravio 2017. godine u tadašnjem FC Split Tommyu gdje je jednom vrijeme trenirao i pod okom sadašnjeg izbornika.
#12 Vukosav Ivan (26.05.2002.) – ovaj stasiti “kamenjar” svojom fizikom izaziva strahopoštovanje svih onih koji se nađu oči u oči s njim između vratnica. Sudionik je većine reprezentativnih okupljanja i u kvalifikacijskom ciklusu bio je drugi izbor stručnog stožera. U prošloj sezoni bio je redoviti član HMNK Vrgorac kao rezervni vratar, ali upisao je i podosta minuta koje jako puno znaće ovako mladom vrataru u 1. HMNL. Kao i Mate svoju službenu futsal karijeru započeo je u 2017. godine od kada je stalni člna HMNK Vrgorca.
#23 Kobašević Miron (15.09.2004.) – najmlađi među vratarima, ali i najmlađi od svih naših putnika na Euro član je vinkovačke Aurelia s kojom je na već spomenutoj završnici u Zarebu osvojio zlatno odličje i zasigurno bio najveća konkurencija Vrdoljaku pri izboru za najboljeg vratara iste. Sudjelovao je na većini reprezentativnih okupljanja izuzev posljednja dva, ali svakako je pohvalno što se na kvalifikacijama u Karlovcu pojavio u svojstvu navijača. Iako najmlađi, od sva tri vratara koja putuju na Euro Kobašević zasigurno ima najviše seniorskih minuta jer u prošloj sezoni je bio prvi vratar vinkovačkog drugoligaša. Miron je vratar koji po godinama ima pravo nastupa i u idućem reprezentativnom ciklusu te smo sigurni kako izbornik Maretić već sada ima jako dobro rješenje za iduća okupljanja.
#4 Borčić Toni (26.03.2002.) – igrač koji se najbolje snalazi na poziciji zadnjeg i spreman je “potući” se sa svakim pivotom bez obzira na razliku u visini. Iako se reprezentaciji priključio tek na kampu pred kvalifikacije za Euro, uspio se izboriti za svoje mjesto prvo u kvalifikacijama pa sada i za sam Euro. U Karlovcu na kvalifikacijama upisao je možda i najmanje minuta, ali to nikako ne osporava njegov doprinos plasmanu reprezentacije na Euro. Svoj put u futsalu započeo je u FC Splitu već spomenute 2017 godine, a prekinio ga je jednom sezonom (2020./21.) u MNK Hajduku kako bi se opet vratio u svoj Split.
#5 Dragičević Duje (27.08.2004.) – možda i najpolivalentniji igrač u našoj reprezentaciji koji je usudili bi se reći odigrao na svim pozicijam osim vratarske. Najbolje mu leži pozicija zadnjeg, ali odlično se snalazi i kao pivot i kao bek što je svakako doprinjelo tome da bude pozvan na sva dosadašnja okupljanja ove generacije što je i opravdao postizanjem dva gola u kvalifikacijama. Također jako je bitno i dobro što je i Duje igrač koji zbog svojih godina ima pravo nastupa i na idućem reprezentativnom ciklusu. Matični klub mu je HMNK Vrgorac gdje je registriran od 2018. godine, a “balun” je krenio nabijati i puno prije pod budnim očima Lafa i Dule.
#6 Cigler Lovro (05.05.2003.) – jedini izdanak zagrebačkog futsala na ovom letu je “pravi” zadnji igrač. Prošao je sva reprezentativna okupljanja, a svojim razornim udarcem je upisao i dva zgoditka u dosadašnjim nastupima za reprezentaciju i kreirao mnoge probleme protivničkim vratarima. Prirodna pozicija mu je kao zadnji igrač odakle ima mogućnost razigravanja svojih suigrača. Do sada je uglavnom bio član startne petorke, a vidjet ćemo hoće se tako nastaviti i na Euru. Član je najveće futsa akademije u Hrvatskoj MNK Uspinjača GIMKA za koju je u prošloj sezoni upisao i značajan broj seniorkih minuta.
#7 Đurković Domagoj (29.08.2002.) – brzonogi lijevak koji igra na poziciji beka također spada u rubriku onih koji su do sada odradili sva reprezentativna okupljanja. Njegov gol protiv Latvije donio je prednost u ključnoj utakmici kvalifikacija. Đurković je član MNK Brod 035 za koji je upisao nekoliko nastupa u prošloj sezoni, ali je jedini član ovo ekspedicije koji aktivno igra nogomet koji, barem prema broju odigranih utakmica u prošloj sezonu, mu je primaran u odnosu na futsal.
#9 Čičić Dominik (12.01.2002.) – splitski pivot koji razgrče sve pred sobom, ali i oko sebe. Zasigurno jedan od igrača sa najvećom minutažom na dosadašnjim utakmice, a ujedno je i bio najčešći starter na poziciji pivota. Odradio je sva okupljanja i utkao 6 zgoditaka od kojih je svakako najvažniji onaj u kvalifikacijama. Svoj put kao i većina Splićana ove generacije započeo je u FC Split Tommyu potom je polusezonu odradio u vinkovačkoj Aureliji iz koje se vratio u Split, ali ovaj put u redove Torcide. U Torcidi se zadržao samo polusezonu nakon koje se vraća u svoj matični FC Split čiji je i danas član.
#10 Sušac Romeo (28.08.2002.) – vjerojatno najbolji pojedinac ove generaciji, a ujedno i lider na terenu i van njega. Uoči kvalifikacija izbornik Maretić imenovao ga je kapetanom a ovaj se odužio sa dva postignuta pogotka u Karlovcu. Ne treba ni spominjati da je bio prisutan na svim okupljanjima na koja je došao kao najbolji igrač i strijelac završnice PH gdje je dominirao sa zabijenih 12 zgoditaka i nosio Vinkovčane do naslova prvaka, a nadamo se da to može ponoviti i u Jaenu. Važan je i podatak da od svih igrača u rosteru ima najviše odigranih minuta i najviše zgoditaka u seniorskoj konkurenciji u protekloj sezoni, a uz Čičića sa 6 zgoditaka je prvi strijelac ove generacije u reprezentativnom dresu. Član je Futsal Aurelije već pet godina s kojom još uvijek čeka plasman u 1. HMNL.
#11 Govorko Josip (15.06.2003.) – uz Čičića jedini izraziti pivot kojem postizanje zgoditaka nije nepoznanica. Prošao sva dosadašnja okupljanja, upisao 5 zgoditaka i zacementirao svoje mjesto u avionu pred Euro. Uz Dragičevića i Vukosava on je treći izdanak Vrgoračke škole futsala koji putuje na EURO, a da nije bilo tragične prometne nesreće vjerujemo kako bi svoje mjesto u reprezentaciji imao i pokojni Antonio Pervan.
#13 Josipović Filip (30.08.2004.) – treći igrač koji ce imati pravo nastupa i nakon ovog Eura, a igra na poziciji desnog beka odakle prijeti svojim odličnim udarcem. Kroz sva reprezentativna okupljanja upisao je jedan zgoditak i to u kvalifikacijama protiv Azerbajdžana. Uz Đurkovića najčešći izbor na poziciji desnog beka, dok u formaciji 4-0 jedan od igrača sa najvećom minutažom. Izdanak Aurelije kojoj se pridružio sa nepunih 14 godina gdje je standardni seniorski igrač zadnje dvije sezone, a i jedan od ključnih igrača u osvajanju juniorskog naslova prvaka.
#14 Lasić Gabrijel (06.01.2003.) – sve ono što je Sušac postigao sa Aureliom u 2021. to je Lasić napravio ove godine. Uz titulu najboljeg igrača i strijelca završnice pridodao je i onu osvajača juniorske završnice. Na svemu tome se Sušac zaustavio, ali Lasić je sa svojim klubom osvojio seniorski naslov i kup, e to je posao. Odlična fizička sprema a pogotovo neumorna trka su njegovi najveći aduti zbog kojih ni u jednom trenutku nije bilo upitno njegovo mjesto u ovoj družini. Od prvog dana član je Novog Vremena s kojim je vec sada osvojio sve u Hrvatskoj, a tek je na početku svoje karijere.
#15 Pest-Mundvajl Marko (20.08.2002.) – još jedan polivalentni igrač koji se odlično snalazi na poziciji lijevog beka, ali mu je ipak najdraže mjesto zadnjeg igrača. Prvo okupljanje, unatoč pozivu, propustio je zbog pozitivnog testa na koronu, a od ostala četiri bio je prisutan na dva. Marko je četvrti član vinkovačke Aurelije, koja sa trenerom Šostarom ima pet članova reprezentacije u Jaenu, i još jedan igrač koji je već par sezona standardni senior drugoligaša iz Vinkovaca. Nakon nepozivanja na kvalifikacije, Marku je ovo prilika da pokaže izborniku Maretiću kako zaslužuje biti dio ekipe.
#16 Artić Branko (10.09.2003.) – od svih putnika Artić ima najmanje dosadašnjih poziva u reprezentaciju, ali to ne osporava njegovu kvalitetu. U dvije utakmice na završnici PH Artić se uspio nametnuti izborniku i zaslužiti poziv. Nastupe na završnici je upisao za MNK Jesenje gdje je igrao i za seniore, a sada je zajedno sa trenerom Kovačem “preselio” papire u Uspinjaču. Igrajući za Jesenje paralelno je igrao i nogomet, ali kod braće Morina to nece biti moguće.
#17 Zorotović Tonino (03.06.2003.) – još jedan igrač koji se najbolje snalazi na poziciji desnog beka. Reprezentaciji se priključio na zadnjem okupljanju prije Eura gdje je odigrao dvije utakmice protiv Francuza i upisao jedan zgoditak. Futsal je započeo u FC Splitu, pa u Hajduku te se početkom ove godine skrasio u Olmissumu gdje ga je i dočekao reprezentativni poziv.
Ovih petnaest mladića pred sobom ima najljepše sportske dane svoje karijere i ne sumnjamo da neće uživati. Prošla generacija postavila je letvicu jako visoko, ali nadamo se ne i nedostižno. Našim deckima zelimo puno sreće u nadolazećim susretima, a na nama ostaje da ih bodrimo sa tribina i ispred malih ekrana.
Iznad svih – Hrvatska!